Piše: Maja Arslanagić
Godina dana u Rimu! Čitala sam brošuru sa raznim stipendijama i razmišlala kako je to sigurno…
Zvučalo je previše lijepo da bi bilo istinito. Mislila sam da se to meni jednostavno ne može desiti, ali tačno godinu dana nakon toga sjedila sam na Španskom trgu i uvjeravala sebe da ipak nije san.
Iako sam na početku bila malo skeptična i nisam bila sigurna da li ću se uspjeti snaći na drugom djeliću planete, sa drugim ljudima, drugom kulturom i jezikom, ispostavilo se da je ovo iskustvo definitivno bilo nešto naljepše što mi se ikada desilo u životu.
Naravno prvih mjesec dana osjećala sam se kao iznenada ubačena u neki sasvim drugi svijet, gdje se nikada neću moći snaći ali ubrzo nakon toga kockice su se počele slagati – postepeno sam učila jezik, upoznavala prijatelje, širila svoja znanja i iskustva na jednom od najboljih svjetskih Univerziteta, bez problema.
Upoznala sam drugačiji sistem učenja i odnos između profesora i studenata koji u Sarajevu još nikada nisam vidjela. Cjelokupnim dojmom sam zaista bila oduševljena. Sjetim se prirodne ljepote Italije, parkovi, fontane, hrana, muzika, zgrade i spomenici, čitavi gradovi, koje sam prije mogla gledati samo na razglednicama, a sada sam u svima njima uživala.
Nakon godinu dana, moja studentska razmjena je završena i vratila sam se u Sarajevo obogoćena za jedno novo iskustvo. Sretna što vidim drage ljude ali istovremeno još više tužna jer se onako lijep život već pretvorio u prošlost i zbog straha da se nikada više neće ponoviti.
(Stipendije.ba)