Piše: Jasmina Gavrankapetanović-Redžić
Na drugoj godini studija slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu počela sam razmišljati o opcijama za nastavak studija u inostranstvu nakon diplomiranja. Sticajem okolnosti posebno me zanimala ručna izrada papira te se nakon manjeg istraživanja moj interes usmjerio ka Japanu. Biblioteka ALU Sarajevo je za vrijeme opsade grada dobila na poklon veliki broj knjiga francuskih i belgijskih izdavača. One su za mene bile neiscrpan izvor informacija s obzirom da sam osnovnu i srednju školu završila na francuskom jeziku u Belgiji. Među tim knjigama bila je i knjiga o Yanagi Soetsu (1) čovjeku koji je početkom XX-og stoljeća u Japanu utemeljio pokret ekivalentan britanskom ‘Art&Craft’. Yanagi je posvetio značajnu pažnju zanatima Južnog Japana te samim tim i Okinawi. Ova knjiga je bila ključna u mom odabiru Univerziteta umjetnosti na Okinawi te kasnijem prijemu na tu instituciju kao stipendista japanske vlade.
U Japan sam otišla u aprilu 2003. godine. Nakon šestomjesečnog intenzivnog treninga iz japanskog jezika na Ryukyu Univerzitetu, preselila sam se bliže svojoj matičnoj instituciji. Okinawa prefekturalni univerzitet za umjetnost se nalazi tik uz dvorac Shuri koji je replika starog dvorca Ryukyu dinastije. Ovaj dvorac je kao i većina ostrva u potpunosti uništen za vrijeme velike bitke između Imperijalne japanske vojske i američkih oružanih snaga u proljeće/ljeto 1945. godine. Naizgled idiličnog prizora, dugih pješčanih plaža, ljubaznog stanovništva, Okinawa nudi i drugi pogled na kompleksnost ne tako daleke prošlosti.
Osim idealnih uslova studiranja, malog ali prisnog univerzitetskog kolektiva, stekla sam prijatelje sa kojima i danas kontaktiram, uprkos činjenici da sam se u BiH vratila u martu 2006. godine. Širok spektar informacija, galerija, muzeja, izložbi te bijenala i trijenala koji se organiziraju na veoma bogatoj umjetničkoj sceni Japana svakako da za studenta likovnih umjetnosti predstavljaju neisrcpan izvor inspiracije. Pored toga, bilo je fantastično uvidjeti sve razlike koje postoje u ovoj velikoj zemlji koja broji 130.000.000 stanovnika, neuporedivo više od Bosne i Hercegovine.
Danas radim na ALU Sarajevo i zadovoljstvo mi je reći da smo pokrenuli male korake u smjeru kreiranja suradnje između naše Akademije i Okinawa prefekturalnog univerziteta za umjetnost a sve uz pomoć Ministarstva civilnih poslova i JASSO-a. Ove 2011. godine ALU Sarajevo se predstavlja crtežima na izložbi pod nazivom ‘Drawing Communication’ koja se održava na Okinawi u junu zatim u novembru u Nagoy-i (Nagoya Zokei Daigaku; Aichi Prefektura), na još jednom umjetničkom univerzitetu.
Par riječi o aplikaciji…
Proces pripreme aplikacije i razmišljanja o profilu eventualnog mentora, temi istraživanja je dugotrajan. Svakom studentu koji je zainteresiran da magistrira i/ili doktorira na nekom od mnogobrojnih japanskih univerziteta savjetujem da svoje istraživanje, selekciju univerziteta, potencijalnih mentora, sprovede kroz duži vremenski period pokušavajući da odredi zašto upravo tu vrstu istraživanja želi sprovesti i na koji način on/a može nešto pružiti kao i naučiti od ljudi koje će upoznati za vrijeme svoga boravka i studija. Ostvariti kvalitetan kontakt sa nekom od budućih institucija koje bi vas prihvatile prvo kao studenta istraživača (kenkyusei – research student) zatim, nakon položenog prijemnog ispita, kao magistranta odnosno doktoranta (daigakuinsei – graduate student) nije jednostavno. Naoružajte se strpljenjem, kvalitetnim prijedlogom istraživanja i vremenom. Aplicirati za Monbusho stipendiju zahtjeva dosta vremena ali svakako da vrijedi uloženih napora.
Prijedlog istraživanja (research proposal) je naravno od esencijalne važnosti na kojem će se temeljiti odabir stranih studenata na japanske univerzitete. Pored ovoga, studenti koji namjeravaju nastaviti da se usavršavaju u polju vizuelnih umjetnosti trebaju se svojim budućim mentorima i kolegama predstaviti kvalitetnim portfoliom. Jednostavno rečeno potrebno je odgovoriti na pitanja: šta biste konkretno radili na datoj instituciji, zašto mislite da japanske visokoškolske institucije nude nešto što je za vaš budući rad od krucijalne važnosti i na koji način namjeravate svoje znanje stečeno u Japanu iskoristiti u budućnosti?
Pored svega gore navedenog bitno je također da uvijek imamo u vidu kulturološke razlike koje postoje i da ih kao takve uvažavamo. Kada su likovne umjetnosti u pitanju postoje jasne eurocentrične tendencije koje nažalost u velikoj mjeri oblikuju i sužavaju našu percepciju svega onoga što izlazi iz nametnutih kanona vrijednosti.
(1) Yanagi Soetsu (1992), Artisan et inconnu: la beauté dans l’esthétique. Japonaise (adapté par Bernard Leach), Paris: l’Asiathèque.
(Stipendije.ba)
