Piše: Igor Sovilj
Program stipendija Robert Bosch Fondacije za kulturne menadžere iz Centralne i Istočne Evrope (uključujući i Jugoistočnu Evropu) a koji sprovodi udruženje MitOst iz Berlina jedina je takve vrste u Evropi. U programu sam učestvovao 2009/10. akademske godine i moram reći da je to jedno od najboljih iskustava koje sam dosad stekao.
Istovremeno sa raspisivanjem poziva kandidatima za stipendiju Fondacija Robert Bosch raspisuje i poziv njemačkim institucijama koje bi htjele jednog takvog stipendistu ili stipendistkinju ugostiti i sa njim/njom sarađivati tokom cijele godine.
Na osnovu unaprijed poslanog profila željene institucije svaki stipendista prije konačnog odlaska u Njemačku obavlja tzv. “istraživačko putovanje” u toku kojeg posjeti nekoliko kulturnih institucija, organizacija, udruženja koje mu se čine najpogodnije i u kojima eventualno želi provesti tih godinu dana. Nakon posjeta gdje stipendista ima priliku da se i lično upozna sa zaposlenima u tih nekoliko institucija i da upozna grad u kojem bi eventualno živio, dobija se jasnija slika o svakoj instituciji i izbor biva umnogome olakšan.
Ja sam prije početka svoje stipendije posjetio jednu instituciju u Halleu i jednu u Drezdenu. Obje institucije su bile izuzetno zanimljive, no, na kraju je presudilo to što mi se Drezden činio ljepšim gradom a i tim institucije u Drezdenu, bili su generalno puno prijatniji. To je jako bitan, od izuzetne je važnosti neki pozitivan ljudski odnos i prijateljstvo s kolegama i za samu produktivnost stipendiste, budući da stipendija traje nešto duže od godinu dana, a radi se i o stranoj zemlji gdje ne poznaješ nikoga. U mojoj godini je bilo kandidata koji su nakon dva mjeseca htjeli kući ili mijenjati organizaciju, budući da su bili tretirani loše i konstantno su živjeli u nekoj neprijatnoj i stresnoj atmosferi. Ja, na sreću, boraveći godinu dana u Trans Media Akademie za digitalnu umjetnost u Drezdenu niti jednog dana nisam imao takvih problema.
Jednom kad odaberete instituciju ili organizaciju u kojoj ćete raditi i sticati iskustva odlazi se u Njemačku i program počinje. Svake godine u program je primljeno oko 12 stipendista iz različitih dijelova Istočne, Centralne i Jugoistočne Evrope. Svi njemački gradovi osim Berlina dolaze u obzir za izbor institucije.
Kako teče program i od čega se sastoji?
Jednom kad ste napokon smješteni u instituciju i imate tim s kojim radite, od vas se očekuje ne samo da učestvujete u radu te institucije (pripremate i realizujete njihove standardne projekte) već i da sami realizujete minimum dva projekta putem kojih ćete predstaviti kulturu i umjetnost sopstvene zemlje njemačkoj publici. Za ove projekte potrebno je tražiti finansijska sredstva u Njemačkoj i dalje a sama Robert Bosch Fondacija takođe u okviru programa stavlja na raspolaganje određeni iznos sredstava za realizaciju vaših projekata. Za ta sredstva takođe se mora aplicirati i od kvaliteta projekta zavisi da li ćete ih dobiti ili ne. Dakle, ništa nije zagarantovano i sve zavisi od vašeg rada.
Svaki stipendista ima hiljadu eura mjesečne stipendije što je pristojno primanje, pogotovo ako ste u nekadašnjem istočnom dijelu Njemačke, koji je jeftiniji i ugodniji za život. Veliki dio proizvoda, stanarina i režije su tu, čak, jeftiniji od ovih u Bosni i Hercegovini.
Ono što je bitno istaći je da program ne predviđa samo boravak i rad u instituciji gdje imate priliku na konkretnim poslovima proširiti vaše iskustvo i steći nova znanja već da MitOst udruženje, kao glavni realizatori programa, organizuju svaka dva mjeseca različite seminare i radionice za stipendiste. U okviru tih seminara obrađuju se sve one teme koje se smatraju bitnima za razvoj i realizaciju sopstvenih projekata, a tiču se pisanja projekata, namicanja sredstava, PR-a, zagovaranja i slično. Svaki od tih seminara traje u prosjeku sedam dana i uglavnom se dešavaju uvijek u drugom gradu u Njemačkoj ili van nje. U toku seminara organizuju se mnogobrojni susreti i upoznavanja s lokalnim organizacijama, udruženjima i umjetnicima. Sam program svakog seminara takođe se detaljno dogovara i s kandidatima i bar u mom slučaju svaki naš prijedlog bivao je prihvaćen od strane organizatora i pokušavalo se izvući maksimalno iz svakog seminara. Tako smo na primjer prilikom organizovanja prvog seminara u Drezdenu predložili ljudima iz MitOsta da umanje neke utroške seminara i da za taj iznos posjetimo obližnji Prag. Dobili smo dva nezaboravna dana u Pragu a isto se ponovilo i prilikom posjete i seminara u Briselu. Nakon dana i dana susreta i razgovora sa EU parlamentarcima i učenja o EU fondovima svi skupa smo otišli na dva dana u Amsterdam. Naravno u oba ova slučaja svi troškovi, osim individualnih su pokriveni od strane organizatora. U toku posjete Pečuju koji je te godine bio jedan od dva glavna grada kulture Evrope posjetili smo i Budimpeštu.
Organizatorima je jako bitno ne samo da upoznate što bolje njemačku kulturu i predstavite onu iz koje dolazite već i da se što bolje upoznate s drugim stipendistima. U te svrhe uspostavili su i mali fond za finansiranje zajedničkih projekata stipendista. Imao sam zadovoljstvo da radim na zajedničkom projektu sa kustoskinjama i menadžerima iz Češke, Litvanije i Letonije gdje smo u okviru jedne izložbe koju smo organizovali u Leipzigu predstavili likovne umjetnike i muzičare iz naših zemalja.
Nakon završenog programa stipendisti iz svake godine postaju dijelom Alumni mreže stipendista koji se susreću najmanje jednom godišnje i koji i dalje, bez obzira što više nisu u programu, mogu aplicirati za sredstva kod Robert Bosch Fondacije a za realizovanje zajedničkih kulturnih projekata.
U okviru programa svaki stipendista ima na raspolaganju i određenu sumu novca za posjete muzejima, festivalima, kupovinu knjiga i sl. Po povratku u domovinu imate mogućnost da dobijete produženu stipendiju u umanjenom iznosu i na tri mjeseca a cilj koje je da vam se pomogne u tom prelaznom periodu u toku kojeg se očekuje da na osnovu stečenog iskustva eventualno pronađete posao.
Najveća prepreka svim stipendistima bio je jezik. Njemački je jedan od uslova za apliciranje no dovoljno je zaista poznavati bar osnove, ostalo se nauči tokom stipendiranja. Svi zahtjevi i projekti pišu se na njemačkom i organizatori, bar u mom i slučaju moje grupe znali su i po dvadeset puta vratiti neki dokument ako u njemu ima jezičkih nejasnoća.
Najbitnije u svemu jest izabrati dobru instituciju s prijatnim osobljem koje je spremno pomoći u svakom trenutku. Preporučujem svima koji žele aplicirati za program da izaberu neku manju instituciju gdje se neće izgubiti u masi zaposlenih i prva tri mjeseca kuhvati čaj nadređenima kao što je to bio slučaj s jednom našom stipendistkinjom iz Poljske.
Isto tako preporučujem nekadašnju Istočnu Njemačku, ne samo zbog nižih cijena života, već su i ljudi prijatniji i otvoreniji. Od svih gradova naravno preporučujem Drezden. Grad je podijeljen na novi i stari dio. Ko želi mir i spokoj tražiće stan u starom dijelu. Ko pak više pažnje poklanja noćnom životu izabraće novi dio Drezdena i njegove barove, diskoteke, klubove…Kulturna ponuda u gradu je izuzetna. Kada je Drezden u pitanju najbitnije je i to što je na samo sat i po od Berlina, Lajpciga i Praga. Saobraćaj je naravno uređen, jedini su problem cijene voznih karata koje su visoke. No, organizatori programa se pobrinu i za to. Svaki stipendista dobija BahnCard 50 s kojom ima 50% popusta na sve cijene voznih karata izdate u Njemačkoj. Sva individualna putovanja najbolje je obaviti u prva tri mjeseca programa. Kasnije kada se krene s radom na projektima ostaće vam jako malo vremena za provod.
Najžalosnije u svemu je što će ovaj, zaista, veličanstven program trajati samo do 2013. godine. Zato preporučujem svim zainteresovanima da ne gube vrijeme i prijave se što prije.
Svi koji se žele prijaviti, a imaju dodatna pitanja, stojim na raspolaganju na igor.sovilj@promoturpd.org
(Stipendije.ba)
