Piše: Emina Kobiljar
Da mi je neko rekao prije dvanaest godina, u vrijeme kada su moji roditelji useljavali u SAD, tačnije u Hjuston, da ću studirati na Harvardu, ne bih mu vjerovala. Po dolasku u Ameriku nisam govorila ni riječi engleskog, tako da je vrlo malo nedostajalo da ponovim četvrti razred osnovne škole. U početku sam toliko loše govorila engleski da su me odveli kod direktora škole misleći da imam govornu manu. Škola koju sam pohađala bila je jedna od najlošijih u tom dijelu grada. Tu su mnoge djevojčice iz Bosne, baš kao i ja, bile ismijavane jer nisu govorile španski. U takvoj atmosferi sam započela svoj obrazovni put koji me je na kraju odveo na Harvard.
Taj put nije bio nimalo lak, međutim dva principa, želja za dokazivanjem i uvjerenje da je obrazovanje jedini način za to, instiktivno su me vodili prema Harvardu. Sa ovim uvjerenjima sam se posvetila studijima i stalno sam stremila da postignem nešto više. Do sedmog razreda ne samo da sam naučila engleski, već sam bila primljena i na jednu od najboljih škola u Teksasu. Prepoznala sam vrijednost vannastavnih aktivnosti u američkom školskom sistemu. Priključila sam se odbojkaškom timu, jezičkim sekcijama i kursu violine.
Na osnovu dobrih ocijena, kao i na osnovu vannastavnih aktivnosti, primljena sam u privatnu srednju školu. Kao dobitnica pune stipendije iskoristila sam sve sto mi je Awty International škola ponudila. Prezentirala sam Bosnu kroz organizovanje internacionalnog festivala, kao i skupljajući novac za bosansku djecu. Znajući važnost poznavanja drugih jezika i kultura, iskoristila sam priliku da kao prvi student te škole provedem jedan semestar u Francuskoj. Vrijeme, kojeg nije bilo previše, posvećivala sam učenju, vikendima pohađajući njemačku školu, ili radeći u lokalnoj trgovini.
U vrijeme odabiranja i prijavljivanja na fakultete nisam ni razmišljala o Harvardu. Nisam se ni usudila pomisliti da bi najprestižniji svjetski univerzitet bio zainteresovan za mene. Moj otac je bio osoba koja me je ohrabrila pitanjem: «Jesi li se prijavila na Harvard?” Tako sam odlučila da pokušam. Svu energiju usmjerila sam na učenje za prijemne ispite. Sastav koji sam pisala za upis opisao je moje iskusvo kao izbjeglice u Njemačkoj. Izvanredni rezultati u školi, vannastavne aktivnosti kao i taj iskreni sastav bili su odlučujući kod prijema. Već u decembru kontaktirali su me s Harvarda da bi mi javili da sam primljena i da sam dobila punu stipendiju. Tog momenta, izmiješale su se suze sreće i ponosa u mojim očima. Osjećala sam kao da sam vratila sebi i svojoj porodici dostojanstvo koje nam je bilo oteto u ratu.
Vrijeme provedeno na Harvardu je bilo najsretnije razdoblje u mom životu. Bila sam okružena brilijantnim i inspirativnim ljudima iz svih sfera života. Bila sam u mogućnosti da slijedim svoje interese iz međunarodnih političkih odnosa i stranih jezika, tako da sam završila fakultet sa diplomom iz političkih nauka, ekonomije i francuskog jezika. Kroz školovanje na Harvardu imala sam priliku da naučim više o svijetu provodeći vrijeme u Centralnoj i Južnoj Americi, Zapadnoj Evropi i Aziji, ali sam takođe imala priliku da uspostavim vezu i sa svojim bosanskim korijenima. Stekla sam prijatelje iz svih dijelova Balkana i pomogla sam pri organizaciji Južnoslavenskog društva na Harvardu koje nas je sve spojilo. Kao brucoš sam osvojila prvo mjesto u konkursu Katheryn Wasserman Davis fondacije na temu „Mir u svijetu“. Novčani dio te nagrade poklonila sam za obnovu sportskog centra u Bosni. Provela sam jedno ljeto radeći kao vođa za kreativni rad u jednom dječijem kampu izvan Sarajeva, što mi je pomoglo da kasnije organiziram izložbu dječijih radova na Harvardu. Iz mnogih predmeta izučavala sam teme vezane za Bosnu, od prava žena do civilnog društva. Moje akademsko iskustvo zaokružila sam diplomskim radom na temu raspada Jugoslavije i planirane agresije na Bosnu i Hercegovinu, za koji sam dobila visoke ocjene od vodećih profesora na Harvardu.
Sretna sam što sam imala priliku da spoznam život od ratne izbjeglice u Njemačkoj, pa onda i u Americi, do diplomiranja na Harvardu. Sada svoju pažnju želim usmjeriti da pomognem drugim mladim ljudima iz Bosne da iskoriste prilike za obrazovanje koje Amerika može da ponudi. U suradnji sa mojim zemljacima na Harvardu, pokrenula sam projekat koji će omogućiti mladima iz Bosne da provedu ljeto ili školsku godinu na elitnim srednjim školama u Americi. Moj savjet svim zainteresovanim studentima je da posvete najveću pažnju učenju i vannastavnim aktivnostima, i da streme prema najboljim fakultetima, jer su to institucije koje im uz znanje mogu ponuditi i najveću finansijsku podršku.
