Piše: Elma Oručević
Studirala sam u Mostaru četiri godine, stekavši zvanje bachelora odnosa s javnošću. Tokom studija sam bila uključena u rad nevladinih organizacija i koristila studentske dane za usavršavanje iz oblasti medija, ljudskih prava i demokratije.
U oktobru prošle godine sam došla na master studij u Graz. Na taj korak sam se odlučila dijelom zbog nezadovoljstva okolinom, ali i sa željom da se okušam u novoj i vidim da li i u stranom okruženju i na drugom jeziku mogu nastaviti svoj uspješno okončan studij.
Nakon što sam prošla sve administrativne izazove i položila test engleskog jezika, dobila sam i zvaničnu potvrdu da sam primljena na fakultet. Tu su uslijedila prva iznenađenja, kao naprimjer zahtjev da svoje originalne dokumente, uz izjavu da prihvatam da započnem studij u oktobru, šaljem poštom, a da uplatu izvršim od kuće, online bankingom.
U oktobru sam došla u studentski dom, koji je na deset minuta hoda udaljen od fakulteta. Po dolasku, trebala sam da printam dokumente, ali klasičnih kopirnica nije bilo, te sam trebala da uzmem karticu od fakulteta (poput indeksa) i da na nju uplatim novac i printam na printerima koji se nalaze u svim zgradama kampusa.
Prvog zvaničnog dana studija počeli su i prvi problemi. U kampusu koji ima oko 40.000 studenata, a predavanja se održavaju u različitim zgradama, pronalazak prave učionice bio je najveći izazov. Na moje iznenađenje, Univerzitet ima svoju aplikaciju, te se u svakom trenutku na mobitelu mogu provjeriti raspored predavanja, učionice, ocjene, studentski mail i hrana u menzi.
Ukoliko na rasporedu piše da jedno predvanje traje tri sata, ono će najkraće trajati dva sata i 55 minuta, ali nikako kraće od toga. Vježbe se također ocjenjuju, te je na njima prisustvo obavezno. Vježbe su koncipirane tako da se u grupama ili samostalno radi na projektu ili radu, pripremaju članci za diskusiju i prezentuje napredak u radu. Uloga profesora je drugačija, nego kod nas – profesori ne dodjeljuju teme za radove ili istraživanja, nego studenti, zavisno od interesa, izaberu temu kojom žele da se bave za pisani rad tokom semestra.
Profesori imaju redovnu komunikaciju sa studentima, te ih savjetuju na konsultacijama o literaturi i načinima na kojima mogu da koncipiraju rad. Oni potiču na kritičko razmišltjanje i diskusiju, te poštuju različitosti u mišljenju. Možda i najveće iznenađenje, koje je mnogima sa naših područja predstavljalo problem, bilo je da pri predaji svakog rada, isti prođe kroz sistem poznat kao ‘plagijat test’. Ukoliko se utvrdi da je više od 30% rada kopirano, odnosno kopirano bez oznake, rad se smatra plagijatom. Posljedice se kreću od zabrane polaganja tog ispita prije sljedećeg semestra do predizbačaja, odnosno disciplinskih mjera.
Istina, i stav studenata posve je drugačiji. Prepisivanje na ispitima i nije česta pojava, jer se strogo kažnjava. Studenti se aktivno zalažu da steknu znanje, te čitaju i dodatnu literaturu, a bez ustručavanja postavljaju pitanja i pronalaze razlike u stavovima i mišljenjima. Diskusije često traju duže nego samo izneseno predavanje. Na predavanjnima studenti zapisuju, aktivno prat, ali i posjećuju dodatna predavanja kao što su diskusijski forumi ili tzv. brownbag seminari u kojima doktorski kandidati, kao istraživači, predstavljaju svoja istraživanja otvoraju diskusiju o mogućnostima poboljšanja teme ili pristupa u radu. Učesnici su obično istraživači sa različitih evropskih univerziteta, a u publici se nađu i profesori i studenti, te razmjenjuju mišljenja.
Kako prisustvo predavanjima nije obavezno, neki profesori svoja predavanja snime i postave na online platformu univerziteta. Na platformi (Moodle), studenti mogu da pronađu sve materijale, uključujući članke, poglavlja kniga, prezentacije, te sva obavještenja koja se tiču studija.
Predavanja koja se izaberu za studij su poprilično fleksibilna. Osim obaveznih, koji su navedeni u silabusu, studenti mogu da preko online platforme izbaberu i prijave se za predmete na bilo kojim srodnim fakuletima.
Studenti iz inostranstva su samo donekle bili navikli da pišu komentare i kritike na knjige ili akademske članke. Najobičniji ‘position paper’, odnosno komentar sa stavom o datom članku sa kritikom ili pohvalom nekih teza, na početku je mnogima predstavljalo izazov. Ono što je prethodnom obrazovanju nedostajalo bilo je podsticanje na kritičko razmišljanje, ‘testiranje’ postojećih teorija ili kritikovanje trenutnih akademskih diskursa.
Studentska služba je donekle nevidjliva, jer se svi zahtjevi predaju mailom. Potvrde poput izjave o statusu studenta, prepis ocjena ili potvrda o dužini trajanja studija se besplatno skidaju sa studentskog računa.
Kursevi jezika i sportske aktivnosti se također nude svim studentima ‘za simboličnu cijenu’. Zainteresovani mogu, osim njemačkog, izabrati jezike kao što su italijanski, španski, mandarinski, turski, bosanski/hrvatski/srpski, finski, švedski itd. Predavači dolaze iz različitih zemalja, te predaju svoj maternji jezik. Osim toga, nudi se oko stotinu sportskih aktivnosti koje se, u prosjeku, plaćaju 18 eura po semestru. Za tu cijenu, studenti mogu izabrati kurseve aerobika, penjanja, joge, zumbe, plesa i slično.
Unija studenata (ÖH) tokom čitave godine organizuje niz događaja za studente, kao što su dani učenja. U tom periodu, studentima se u predispitno vrijeme nudi hrana, slatkiši i kafa u prostorijama fakulteta kao motivacija za zajedničko učenje i spremanje ispita u fakultetskoj, nešto opuštenijoj atmosteri. Tokom zimskih dana, studentima se povremeno besplatno dijeli topla čokolada ili kafa, a u večernim satima je organizovan mali advent sa kuhanim vinom gdje se studenti mogu opustiti uz muziku i družiti u prazničnoj atmoferi.
Studentima sa Balkana se nudi poseban Balkan tutorial u kojima predsjednik Unije studenata pošalje zajednički mail na bosanskom/hrvatskom/srpskom jeziku i poziva studente sa prostora bivše Jugoslavije na druženje.
Početkom semestra se nude besplatni obilasci biblioteke, kako bi se studenti bolje snalazili u pronalasku ili naručivanju potrebne literature.
Kako većina studenata najveći dio dana provodi u prostorijama Univerziteta učeći ili radeći na grupnim projektima, studenti obično ponesu kutiju sa hranom, a kafa ‘za ponijeti’ se najčešće vidi u rukama studenata. Kafići u kampusu su, za razliku od naših, poprilično prazni, kako se kafa obično uzme za ponijeti, a i cijene nisu toliko prilagođene studentskom standardu.
U manje od pola godine, koliko sam provela na masteru do sada, naučila sam jedan posve novi pristup radu, pisanju i istraživanju. Vjerujem da po završetku studija ovdje, studenti budu sposobni da rade u zanimanju kojeg su izučavali na najbolji mogući način jer su, uz samostalan rad i podršku stručnih profesora, kojima nije cilj da što više studenata padne ispit, nego da ih izvedu samostalno na kritički put zaključivanja i diskutiranju savremenih tema iz različitih pristupa koji se daju kroz seminare i predavanja.
Vjerujem da svako ko je željan znanja i usavršavanja, treba da se okuša u studiju u stranoj zemlji. Naravno, početak je težak i posve drugačiji od očekivanog, te se čini da izazovima nema kraja, ali nakon početnih frustracija, studih postane ono što zaista treba da bude – izvor znanja, dobre saradnje i stalnog učenja.
Veliko hvala Fondaciji Konrad Adenauer čijia sam stipendistica i koji mi omogućavaju da nastavim svoje obrazovanje u inostranstvu i otkrijem novu dimenziju nauke, pisanja i učenja.
(Stipendije.ba)