Iskustva

Dženana Kapo: Utisci sa Erasmus programa na Univerzitetu u Bolonji

Piše: Dženana Kapo

Erasmus program (EuRopean Community Action Scheme for the Mobility of University Students) omogućava studentima univerziteta unutar EU da provedu semestar ili više na nekom drugom univerzitetu Unije, uz djelimičnu ili nikakvu finansijsku pomoć.

Sve to omogućava tzv. Bolonjski sistem sa svojim ECTS kreditima, koji bivaju priznati po povratku na domaći fakultet.

No, da Evropska Unija misli i na druge dokaz je projekt ERASMUS MUNDUS, za studente iz država nečlanica, uz punu finansijsku podršku Evropske Komisije.

U sklopu tog programa prijavila sam se na konkurs za razmjenu i stipendiranje studenata Zapadnog Balkana na godinu dana na nekom evropskom univerzitetu(u ovom slučaju Bolonjskom). Sav dotadašnji trud učenja jezika, polaganje ispita, volontiranje, napokon je bio nagrađen mailom koji je stigao mjesec-dva nakon prijave, u kojem se nalazila potvrda o dobijenoj stipendiji.

I koja korist od Erasmusa? Učenje. Ne samo gradiva, ono manje-više pada u drugi plan, to znaju profesori i koordinatori programa. Jezika? To sigurno da. Učenje o drugima i o sebi. To bi bio najbolji odgovor. Kada nakon provedenih mjeseci u nekoj razvijenoj državi kažeš dobro poznatu frazu “lijepa moja BiH” a da ne misliš na prirodne ljepote, nego na ono ko si i šta si sve naučio za svojih 20 godina, a evropejci tvojih godina da jedva govore jedan strani jezik, onda budeš ponosan sobom, pa bar i zbog onih španskih sapunica i američkih i njemačkih filmova koje si gledao u djetinstvu, pa se možeš sporazumjeti i o politici u Španiji, i o Obami, i o Merkelovoj, jer, nažalost ili na sreću, dovoljno si učio u školi da sada možeš biti ravnopravni građanin Evrope i svijeta.

Lijepo bi bilo nastaviti ovim tonom, ali moram reći i pozitivne strane Evrope, jer mi je manjka takvih iz BiH. A da budem konkretna, pričaću o Univerzitetu.

Dovoljno je spomenuti da je Univerzitet u Bolonji star deset stoljeća, da je upisano preko 80 hiljada studenta, od kojih pet hiljada stranaca, te da  bih se rado vratila na taj Univerzitet i doživotno studirala. Birokracija jeste bolna tačka Talijana, to je poznato širom Evrope, ali i kao takva je bolja od naše.

Ako lažem, neka moje iduće čekanje na završavanje papirologije u Sarajevu traje najduže dva dana, pa da više ne moram lagati.

Što se tiče želje za studiranjem, ni nje ne manjka kada se biblioteke i čitaone nalazi na svakih stotinu metara, te svojim bogatstvom pozivaju da te ugoste u prostorijama kojima su veliki mislioci i naučnici šetali u potrazi za novim otkrićem. A da je u toku 21.vijek, internet i modernizacija su pronašli svoje mjesto u Italiji i stoje na usluzi svima kako bi olakšale život, učenje, predavanje.

Mogla bih pričati i prepričavati svoje doživljaje na stotinu stranica, ali niti bi to bilo to, niti biste ih zaista shvatili.

Jedno je sigurno, ako vam se pruži prilika da izađete iz okvira u kojem se nalazite, zgrabite tu šansu i pokažite da ste i vi dio svijeta.

(Stipendije.ba)