Piše: Ajdin Halilović
Bila je 2001., a kao da sam se jučer dvoumio šta da upišem i gdje da nastavim školovanje. Naravno, radilo se o velikoj prekretnici u životu. Još za vrijeme srednje škole, Unsko-sanskog koledža u Bihaću, učestvovao sam na mnogim matematičkim takmičenjma. Međutim, nikada se nisam smatrao čistim prirodnjakom, te mi je teško padala i sama pomisao da čitav život posvetim brojevima. Iako još uvijek neodlučan, već sam morao početi tražiti stipendije i istraživati univerzitete.
Upisao sam matematiku. Pri traženju stipendija, bez kojih je mnogo teže studirati, presudne su bile diplome i potvrde sa takmičenja. Međutim, društvenjak u meni je također bio zadovoljen jer je odluka o mjestu studiranja bila usmjerena na Univerzitet u Beču, jednu od prijestolnica matematičke logike – oblasti koja izučava osnove matematike i koja je kroz historiju privlačila i velike mislioce poput Bertranda Russela. Napominjem iz iskustva da je jako bitno da se još u toku srednje škole stječu dodatna iskustva, bila to takmičenja, konferencije, ljetne škole, razne volonterske aktivnosti ili nešto drugo jer na taj način će se lakše donijeti odluku o studiju, a imat će i bolje reference prilikom traženja stipendije.
Dolazak u Austriju je iz birokratkskih razloga bio komplikovan. Trenutno je procedura znatno drugačija, a može se reći i da su hiljade bh. studenata u Austriji razlog tome. S druge strane, tek kada sam došao u Austriju bilo mi je jasno kolike privilegije studenti ovdje imaju i da je ustvari vrlo moguće doći i bez stipendije. U poređenju sa mnogim zemljama, školarina je skoro minimalna, univerzitet nudi studentima sve što mogu poželjeti za svoj rad.
Jedini problem za studente koji dođu bez stipendije jeste da je teško dobiti dozvolu za rad od austrijskih vlasti, pa se studentski poslovi uglavnom obavljaju ilegalno. Mnogi studenti koji se sami finansiraju također imaju problem sa kombinovanjem posla i obaveza studija, jer ni fizički, ni psihički, a ni vremenski nije baš lahko u jednom danu obavljati oba posla.
Za život u Beču trenutno je potrebno minimalno 600 eura.
Nakon dobijanja vize smjestio sam se u studentski dom u kojem sam proveo čak 8 godina. Studentski domovi su u Austriji najbezbrižniji, najpovoljniji, a i najbolji smještaj, jer se tu najbrže stječu prijatelji i uči njemački jezik. Osim toga, godinu dana sam pohađao kurs njemačkog jezika.
Nakon ispita njemačkog jezika upisao sam se kao redovan student na tadašnjem Fakultetu prirodnih nauka.
Ovdje bih izdvojio nekoliko pozitivnih stvari koje su ulvrstile moju odluku za studiranje na Univerzitetu u Beču.
Od samog početka me fascinirao odnos nastavnog osoblja sa studentima. Svaki student se afirmira za rad – ohrabruje da ispituje, komentariše, istražuje i produbljuje svoje znanje. Većina asistenata i profesora izričito traži da se ne persira nego da odnos bude opušten. Naravno ovaj stav ide u prilog samom studentu, nego, jer se u njima se tek probudi poštovanje i cijenjenje profesora zbog njegove jednostavnosti i pristupačnosti. Jedini kriterij za dobivanje ocjena jeste znanje i samo znanje. U toku studija se dobije šansa da se na jedan ili dva semestra ode u neku drugu državu preko erasmus programa, što sam ja iskoristio otišao sam u Englesku na Univerzitet u Leedsu. Tokom boravka sam imao dodatnu stipendiju od Univerziteta u Beču. Kada sam studij matematike priveo kraju, sve više sam se specijalizovao u matematičkoj logici. Kao što sam već spomenuo, u Beču se nalazi jedan od vodećih istraživačkih instituta za ovu oblast. Tako sam još za vrijeme studija, dakle prije postdiplomskog, dobio priliku da preko konferencija i seminara upoznam i družim se sa vodećim naučnicima iz oblasti matematičke logike. Upoznavanje ljudi koji su velikim dijelom razvili tu oblast me još više motivisalo za postdiplomski studij. Prosto nisam mogao povjerovati kako su ti ljudi bili jednostavni, jer njihov rad još uvijek smatram genijalnim i nadnaravnim.
Nakon studija sam se ponovo bacio u potragu za stipendijama, ovaj put za doktorat. Međutim, potraga nije dugo trajala, jer sam od profesora kod kojeg sam radio diplomski rad dobio ponudu da ostanem u Beču i radim sa njim. Bio sam presretan jer nisam morao seliti iz Beča gdje su mi bili svi prijatelji i gdje sam se već osjećao kao kod kuće.
Ovdje želim spomenuti da se u Austriji većina postdiplomskih pozicija ne dodjeljuje putem konkursa, nego je jednostavno potrebno kontaktirati one profesore, koje mislite da možete pridobiti svojom pričom, biografijom, interesima i entuzijazmom. Nakon što profesor pristane biti mentor, upis na postdiplomski studij je vrlo jednostavan.
Što se tiče stipendija za postdiplomski studij, vrlo često je slučaj da mentor iz svog istraživačkog budžeta može platiti doktoranta. Osim ovoga, na internetskoj stranici www.grants.at se nalazi velika baza podataka u kojoj su pohranjene sve moguće stipendije za diplomski ili postdiplomski studij u Austriji. Treba biti uporan i vjerovati da je moguće dobiti bilo koju od ovih stipendija.
Poslije odbrane doktorske disertacije ostao sam na Univerzitetu u Beču neko vrijeme raditi kao ‘postdoc’, a od augusta 2011 radim na Tehničkom univerzitetu u Beču i bavim se isključivo istraživanjem.
Što se tiče detaljnijih informacija o studiranju u Austriji, preporučujem stranicu www.studiraj.eu koju su u Beču nesebično pokrenuli bh. studenti i koja sadrži vrlo precizne i detaljne informacije o studiranju u Austriji i još nekim zemljama. Tim studiraj.eu se također stavlja na raspolaganje da i na terenu pomogne potencijalim studentima oko svih mogućih problema. Iako, problemi ne postoje, sve su to samo izazovi.
